Eina óhįša umhverfismatiš

Eina óhįša umhverfismatiš
Jóhannes Sveinsson Kjarval mįlaši Gįlgahraun

Eina óhįša umhverfismatiš

Dagur Ķslenskrar nįttśru er kenndur viš Ómar Ragnarsson. Hann baršist įsamt mörgum įrum saman viš aš kynna fólki vķšįtturnar į Vesturöręfum žegar sökkva įtti landi fyrir Kįrahnjśkavirkjun. Žaš er ekki ólķklegt aš oršiš Kringilsįrrani hafi fyrst oršiš landsfręgt, gegnum hans starf. Sumir töldu aš hann hafi gengiš af göflunum, ekki sķst žeir sem trśšu stjórnmįlamönnum sem sögšu aš žaš vęri ekkert žarna uppfrį - ekkert nema urš og grjót. Aš barįtta Ómars og Gušmundar Pįls og Įstu og Óskar vęru einhverskonar bilun sem skapašist af ofsafengnum tilfinningum andspęnis landi sem skyldi sökkva.

En žeim til varnar žį hafši fólk fariš um žetta svęši žegar ekkert var ķ hśfi. Ķ bók sinni Į hreindżraslóšum lżsir Helgi Valtżsson dvöl sinni į svęšinu svona:

?Öręfin eru fašmvķš og fjallablį. Kyrrš žeirra gerir žig hljóšan og hlustandi. Žar skiluršu Heimdall til fullnustu. Hugfanginn hlustaršu į andardrįtt žinnar eigin sįlar, sem žś hafšir gleymt įrum saman. Hér skynjaršu fyrst ómęlis-vķšįttu anda žķns, og žś stendur kyrr og undrandi ķ djśpri žögn og óumręšilegri lotningu fyrir gušdómi sįlar žinnar. ? Fjarlęgšin, fjallablįminn, jökulbungan mikla, reginnišur kyrršarinnar, ? Allt žetta speglast og endurómar undir hvolfžökum sįlar žinnar, sem spanna himin og jörš, allt sjónarsviš anda žķns. Og sjįlfur rennur žś sem söngklökkur, ómandi strengur inn ķ žagnaržrungna geimvķdd Gušs og veršur eitt meš henni. ? ? ??

Helgi Valtżsson var fęddur 1877 og textinn lżsir upplifun hans af dvöl į Kringilsįrrana. Viš getum kallaš žetta eina óhįša umhverfismatiš į svęšinu, žarna var manneskjan andspęnis vķšįttunni og svona brįst hśn viš. Engir hagsmunir, ekkert yfirvofandi. Žetta er aušvitaš ansi hlašinn texti, ég hef ekki alltaf haft smekk fyrir svona miklu oršflśri, en mér finnst hann samt komast ansi nįlęgt žeim hughrifum sem fóru um mann į göngu um žetta svęši. Tilfinningin er sterkari en nokkur listamašur getur mišlaš. Og meš hlišsjón af texta Helga, er ekkert óešlilegt žótt menn bregšist viš - žegar rótin aš žessum tilfinningum, svęšiš sjįlft er eyšilagt.

Eina óhįša umhverfismatiš sem hefur fariš fram ķ Gįlgahrauni var gert af Jóhannesi Sveinssyni Kjarval. Hann fęddist įriš 1885 en žį voru oft erfišir tķmar į Ķslandi, kuldar og jafnvel hungur. Samt sem įšur gat hann horfst ķ augu viš haršneskjuna, hraunin, dulmögnin og formin og skapaš śr žeim ódaušleg listaverk. Hann kenndi mörgum okkar aš sjį heiminn meš nżjum augum og žaš bżr löngun ķ mörgum, hvort sem viš eigum Kjarvalsverk eša ekki - til aš dvelja žar sem hann dvaldi og upplifa sömu hughrif og frummyndin gaf Kjarval. Žaš er meira aš segja bśiš aš halda heila listsżnignu - um Kjarval og Gįlgahraun. Aftur erum viš komin ķ hįstigiš, frummyndin fyrir einn af okkar įstsęlustu mįlurum. Af hverju žarf Vegageršin aš klessa vegi upp ķ frummyndina? Af hverju vildi Garšabęr mylja hana undir hverfi? Hvernig er menningarįstandiš į tķmum, žegar Kjarvalsfrummyndir eru skornar burt śr samhengi sķnu og skildar eftir eins og višrini į umferšareyju? Žegar menn velja hvort tveggja - aš sóa meiri peningum OG spilla nįttśrunni? Į mašur aš flytja śr landi? Į mašur aš gefast upp, fara aš skemma sjįlfur til aš halda sönsum? Hvaša taktķk er best aš beita? Hvernig į aš berjast? Į aš berjast? Er félagsžroski okkar kannski svo lķtill aš barįtta gerir hlutina bara verri, stappar stįlinu ķ ?andstęšingana?.

Mįliš er fyrir dómstólum, žaš eru einhverjar lķkur į žvķ aš vegurinn verši dęmdur ólöglegur. Viš hraunjašarinn stóš grafa um helgina og mokaši į einum viškvęmasta blettinum ķ hrauninu. Žaš var erfitt aš sjį rökin fyrir žvķ aš hśn vęri stašsett nįkvęmlega žarna. Ef markmišiš vęri aš hefja vegalagninguna virtist nęrtękara aš byrja 500 metrum fjęr, alveg viš Įlftanesveginn. Eša tvo kķlómetra ķ hina įttina. Af hverju aš byrja į viškvęmasta stašnum?

Viš bśum ķ landi žar sem rķkir klķkuskapur og allskyns furšuleg landamęri og persónulegur metnašur og smįkóngaveldi, sveitarstjórnir, kjördęmi - allt žetta skilar sér ķ żmsum furšum. Ég var aš vona aš Hanna Birna tęki af skariš og verndaši hrauniš ķ sumar, žaš var von byggš į gamla tengslasamfélaginu. Tengdafašir hennar Įrni Björnsson lęknir baršist gegn žvķ aš Gįlgahrauni yrši fórnaš fyrir vegalagningu. Hann skrifaši žetta:

?Žetta er fallegt hraun meš mjśkum mosa, gręnum hraunbollum og kostulegum klettamyndum og žaš prżša flestar jurtir, sem vaxa ķ hraunum. Žęr hafa fengiš aš gróa žarna ķ friši fyrir afskiptum manna og įgangi bśfjįr.

Sį sem vill vera einn meš sjįlfum sér, eša öšrum, fęr žarna meiri friš en notiš veršur vķšast ķ nįnd viš žéttbżli. Žarna er lķka berjaland, enda eru börnin ķ nįgrenninu berjablį į haustin.

Vęri ég nįttśrufręšikennari ķ grunn- eša framhaldsskóla, mundi ég fara meš nemendur mķna ķ gönguferš um hrauniš į góšvišrisdegi til aš opna augu žeirra fyrir listasmķšum nįttśrunnar, smįum sem stórum og žeirri stašreynd, aš viš bśum ķ eldfjallalandi, žar sem ?hin rįmu regindjśp? geta, hvenęr sem er, tekiš uppį žvķ aš ręskja sig uppum einhverja hinna mörgu eldstöšva ķ nįgrenninu.

(...) Viš sem bśum ķ Bessastašahreppi vitum aš bęta žarf Įlftanesveginn, en er naušsynlegt aš fremja nįttśruspjöll til žess? Ég veit ekki til aš kvartaš hafi veriš undan stašsetningu vegarins, heldur žvķ aš hann er mjór og illa hannašur. Žessu viršist mega breyta įn žess aš flytja hann.?

 

Af hverju sjį menn fęddir 1877, 1885 og 1923 veršmęti sem yngri kynslóšir sjį ekki? Įtti bęttur efnahagur ekki aš fylgja aukinn žroski og viršing. Eša tżndist eitthvaš į leišinni?

Andri Snęr Magnason


Svęši

  • Facebook
  • Vimeo
  • Soundcloud
  • RSS